U ZEMLJI TIHIH TISUĆGODIŠNJAKA

Kada su se naši prijatelji vratili s odmora, poslali su nam svoje fotografije. Jedna od njih me je toliko nadahnula da sam i sama poželjela otići u Lun na Pag. Nije da već nismo bili na Pagu, ali uvijek u nekoj žurbi. Nikada nije bilo vremena za neki foto-projekt i nikada prije nismo bili u samom Lunu. Te godine smo prvo fotografirali otok iz daljine, s vrhova Velebita. Crne dubine mora i bijele linije kamena. Čisto i jednostavno. Ekstremne vrućine tokom ljeta, nasuprot oštroj i hladnoj zimskoj Buri.

Nekoliko puta smo odgodili naš posjet samom otoku, a onda nam se ipak ukazala prilika iste te godine. Ne mogu vam točno reći što me je više dojmilo, da li masline, ili mirnoća plaža u ranu zoru, ili pak potpuna izolacija, nešto što se samo u pustinjama može iskusiti, ili su to ipak savršene linije kamenih suhozida koje otok presijecaju na kriške? U tom kraju oko Luna rastu tisućama godina stare masline. Znanstvenici kažu da su 1500 godina stare. Dok smo bili tamo i fotografirali, jedna starija žena je naišla i rekla: Znate, moj brat je svećenik i on je posjetio Getsemanski vrt i rekao mi je da su naše masline puno veće i vjerojatno starije od njihovih. A ja sam pomislila: I to je razlog zašto mi je taj prizor tako poznat! Podsjetio me na nešto od Neba. Svirep okoliš i život u središtu svega toga. Bila sam očarana tim životom. Svako stvorenje živi i umire. Ciklus koji se stalno ponavlja. Ove stare masline bile su svjedocima prolaznosti vremena.

"Jedan naraštaj odlazi, drugi dolazi, a zemlja uvijek ostaje." kaže Propovjednik 1,4 (Biblija)

Moj prvotni izbor da snimam fotografije s DSLR aparatom nije mi se činio prikladnim, pa sam se prebacila na film i moj stari aparat Kodak Retina IIf, s njim sam i započela bavljenje fotografijom u djetinjstvu. Ono malo što sam znala u razvijanju filma u djetinjstvu je nestalo, odnešeno vremenom, i sada nakon 30-tak godina moram učiti ispočetka. Krećući se bespućima interneta pronašla sam da se određeni broj "nove" generacije fotografa polako ali sigurno vraća u prošlost i pokušava nadoknaditi propušteno ili zaboravljeno. Ja sam generacija "između". Ne želim izgubiti prošlost, i nastojim zadržati ono što je dobro iz nje, ali i prihvaćam sve novo, dobro, što mi može pomoći u sadašnjosti.






.